Pređi na sadržaj

Korpa

Vaša korpa je prazna

 10% za tvoju prvu porudžbinu 

Ostavi e-mail i kod ti stiže odmah. Nove modele, kolekcije i novosti dobijaš pre svih. Popust ne važi na već snižene artikle

Priča pregled

Sonja i Tigrin Kačar, STIG, Novi Pazar

STIG, Novi Pazar, 1987.

Prvi put smo te obukli kad si imao sedam godina.

NEK je novije ime. Priča nije.

Sve je počelo 1987. u Novom Pazaru. Sonja je bila arhitekta. Tigrin rok muzičar.

Jedno je znalo kako nešto treba da bude napravljeno. Drugo zašto uopšte vredi praviti ga drugačije.

Od njihovih imena nastao je STIG. I počela je priča koja će, mnogo godina kasnije, postati NEK.

STIG je pravio dečju odeću. Ne onu koju obučeš nekoliko puta i proslediš jer joj je prošao trend, nego onu koja je često završavala kod mlađeg brata, sestre, rođaka ili komšijskog deteta.

Biralo se šta izdrži pranje, kako se ponaša šav i da li kroj ostaje svoj kad komad prestane da bude nov.

Niko to tada nije zvao održivošću. Zvalo se normalno.

Stari STIG komad

Jedan komad. Troje dece. Tri decenije. Izbledeo je. I dalje postoji.

Šta se dešavalo u međuvremenu

Kolekcije koje su se prodavale širom Jugoslavije. Nagrade sa Beogradskog sajma. Izlaganja u Moskvi, Londonu, Parizu i Kelnu. Izvoz u zapadnu Evropu.

I ono što nije stajalo ni na jednoj etiketi. STIG kviz za decu, Gitarijada u Zaječaru, Rock liga, česma sa natpisom „STIG deci”. Firma koja je pravila odeću za decu i deo zarade vraćala deci.

STIG arhiva
OVDE: naziv arhivskog materijala i godina.
STIG arhiva
OVDE: sajam / revija / događaj i godina.
STIG arhiva
OVDE: kratak stvarni opis.

„Najbitnije je da ona baka koja od male penzije izdvoji dinar za unuka bude ponosna što je baš taj komad odabrala, i da dete dugo i udobno uživa u njemu.”

Merilo nije bilo koliko komada izađe iz radionice.

Nego šta izlazi iz nje.

Po tom pravilu i danas šijemo.

Zašto smo prestali da pravimo dečju odeću

Vremenom je odeća postajala sve brža i sve jeftinija.

Sve češće napravljena da se zameni pre nego da se popravi.

To više nije bila trka u kojoj smo želeli da učestvujemo.

Dečji program smo ugasili.
Mašine nismo.

Iste ruke.

Sonja je i danas tamo gde je sve počelo - u proizvodnji.

Kao modelar i šef proizvodnje učestvuje u svakom novom komadu.

Irfan je u krojačnici skoro tri decenije.

Lepa je šila STIG. Danas šije NEK.

Slavica je u šivenju i kontroli petnaest godina.

To nije isto što i reći da imamo „iskusan tim”. Znanje nije ostalo zapisano samo u pravilima proizvodnje. Ostalo je u ljudima.

U tome kako neko pogleda šav i odmah vidi da nešto nije kako treba. U načinu na koji uzme materijal u ruku i zna kako će se ponašati posle nošenja.

U sitnicama koje ne vidiš na fotografiji proizvoda, ali ih primetiš kada ga dugo nosiš.

Proizvodnja radi po ISO 9001:2015 standardu, a uslovi rada prolaze nezavisnu amfori BSCI proveru. Poslednji audit sproveden je 2025.

Papir nikad nije bio razlog da se nešto uradi kako treba. Samo potvrda da za to postoji sistem.

Sonja Kačar u proizvodnji
NEK proizvodnja u Novom Pazaru

Iste ruke. Druga etiketa.

2020. pojavilo se ime NEK.

Nino. Emina. Kačar.

Nova generacija, druga odeća, isti zanat iza nje.

Nino je rođen 1989, dve godine posle firme. Prohodao je između mašina.

Danas vodi NEK.

U međuvremenu su odrasla i deca kojoj je STIG pravio garderobu.

Danas imaju svoje poslove, putovanja, porodice i navike.

Ne traže isti komad kao kada su imali sedam godina.

Ali možda i dalje traže istu stvar:

da ono što kupe ne moraju uskoro ponovo da kupuju.

Zato NEK nije pokušaj da ponovo napravimo STIG.

Nismo osnovali ništa iznova.

Samo su nam kupci porasli.

Mašine su ostale.

Ljudi su ostali.

Pravilo je ostalo.

Ako ne možeš da ga predaš dalje,
nismo ga dobro napravili.

Popravljamo ono što smo sašili. Doživotno.

Dobar komad ne mora zauvek da izgleda nov.

Treba samo dovoljno dugo da ostane tvoj.